filtermili.blogg.se - Spacelords identity release date

When Lights are Low When Lights are Low.

The Tnek Jazz Quintet plays Music of Sam Jones The Tnek Jazz Quintet plays Music of Sam Jones.

American Nocturnes: Final Days of July American Nocturnes: Final Days of July.

An Idealist's Handbook: Identity, Love and Hope in America 2020 An Idealist's Handbook: Identity, Love and Hope in America 2020.

February Meets Soldier String Quartet February Meets Soldier String Quartet.

A Love Supreme - Live In Seattle A Love Supreme - Live In Seattle.

The Mask-erade Is Over The Mask-erade Is Over.

Serenade To Highland Park Serenade To Highland Park.

Ojoyo Plays Safrojazz Ojoyo Plays Safrojazz.

'Round Midnight – Re-Imagined 'Round Midnight – Re-Imagined.

Music for the Exploration of Elusive Phenomena Music for the Exploration of Elusive Phenomena.

The Paisley Park Sessions The Paisley Park Sessions.

Legendary Merman Jack Legendary Merman Jack.

Njihov audioekspresionizam nije šarena tapiserija hibridnih utjecaja, isprazne razvučenosti i sinemaskopskih aranžmana, niti je to instrumentalna orgija bez glave i repa poput „Aoxomoxoa“ Grateful Deada, ali ipak nije dostigla vrhunce psihodelije („Carefull With The Axe, Augene“ ili „Astronomy Domine“). Sadržajno su ispunjene potrebnom energijom (očito su redoviti konzumenti Red Bulla) koja se gradi se oko uvjerljivih i žestokih gitarskih riffova uz postojanu podršku učinkovitog, ne pretjerano uzbudljivog bubnjanja i zaista masnog basa, ukratko Spacelords pokazuju mnogo instrumentalne spretnosti uz pravi, odlučan pristup „iz sve snage“. Njihove lebdeće, duge instrumentalne improvizacije sasvim su razumljiva glazbena štiva puna smislenih trenutaka.

Ono u čemu Spacelords uspjevaju prvenstveno je čvrsto građenje strukture njihovih dugometražnih uradaka u kojima dominiraju olujni ritmovi i melodije, kao i inzistiranje na poštivanju vlastitog traga.

Oni su Spacelords, dolaze iz Reutlingena, imenom i prezimenom: Matthias Wettstein na gitari Marcus Schnitzler na bubnjevima i Ekhard Kazmaer na basu. Nastavak tradicije njegovanja psihodelije (danas još zvane space rock), ujedno i predmet naše recenzije pripao je njemačkom trojcu kojeg smatraju (vjerojatno s opravdanim razlogom) jednim od ponajboljih europskih psihodeličnih bendova. Kombinaciju grčkih riječi psiha i delos među prvima su u glazbi promovirali Jefferson Airplane kao nacionalni predvodnici novonastale politizirano-omamljene svijesti američke omladine („White Rabbit“, pjesma koja je inspirirala Lewisa Carrola), kasnije su se u to upustili Rolling Stonesi („Their Satanic Majesty“ bio je opijen kvazimističnim ukrasima), a čak su i The Beatles koketirali s takvim iskustvima („Lucy In The Sky With Diamonds“), da bi se na prvo mjesto takvog izričaja nepodjeljeno popeli doajeni psihodelične misterije, vizionari međuplanetarnog misticizma, privatnih mitologija - Syd Barrett i Pink Floyd („UmmaGumma). Hipi pokret u kojem su LSD, meskalin i slične droge konzumirane umjesto unosa hrane bio je izvorni inicijator takvih stanja čiji je jedan od derivata rezultirao psihodeličnom glazbom, sa uglavnom maglovito primjerenim sadržajem. Psihodelično iskustvo je prije svega sintetičke naravi, dolazi u ritmičnim naletima prije finalnog „kozmičkog“ iskustva u kojem se gubi pojam o vremenu, prostoru, realnosti, ujedno i o sebi.